Treći paket mobilnosti

Treći paket mobilnosti


Dana 17. svibnja 2018. Europska komisija objavila je treći paket mobilnosti: Europa u pokretu III.

Tijekom protekle dvije godine, Ecorys je podržao Europsku komisiju s četiri studije za izradu novih političkih prijedloga kako bi promet i mobilnost u Europi bili sigurniji, čišći i pametniji.
Digitalizacija u teretnom prometu tek je u povojima. Otprilike 99 % prekograničnog teretnog prijevoza u EU koristi papirnate prijevozne dokumente između otpreme i primitka robe. To je zbog fragmentiranog krajolika zakona i propisa. Uz nedosljedne obveze tijela u pogledu prihvaćanja elektroničkih informacija ili dokumenata i različite administrativne prakse u njihovoj provedbi. Na informatičkoj strani također postoji mnoštvo sustava za razmjenu elektroničkih informacija i dokumenata koji međusobno nisu povezani.

Europska komisija predlaže paket političkih mjera za uklanjanje postojećih prepreka digitalizaciji u teretnom prometu. To uključuje obvezu za sva tijela u državama članicama EU da u potpunosti prihvate zakonski potrebne informacije ili dokumente koji se tiču ​​prijevoza tereta u digitalnom formatu, uključujući djelomično usklađenu implementaciju IT rješenja za razmjenu tih dokumenata i informacija između tvrtki i tijela za različite načini prijevoza. To dovodi do znatnih ušteda za prometni sektor u smislu administrativnih opterećenja i koristi za društvo u cjelini, uglavnom kroz pozitivne učinke na okoliš. Zajedno s partnerima Grimaldi Studio Legale i Institutom za ekonomiku brodarstva i logistiku, Ecorys je pripremio procjenu utjecaja za Europsku komisiju. Sadrži prijedloge za procjenu utjecaja u kojima su mapirane trenutne prepreke digitalizaciji teretnog prometa i izračunati učinci prijedloga politika.

Druga središnja komponenta trećeg paketa mobilnosti usmjerena je na promicanje pomorske sigurnosti. Razlog poboljšanja pomorske sigurnosti bile su brojne velike nesreće tankera za naftu (među kojima su Erika i Prestige) u kojima su velike količine nafte iscurile u more. Kako bi se zajamčila pomorska sigurnost, Međunarodna pomorska organizacija (IMO) usvojila je razne konvencije. Ovi se ugovori usredotočuju na uvođenje odgovornosti za države koje imaju vlastitu flotu. Na primjer, svaka je država odgovorna za tehnički uvjet i povezane razine sigurnosti brodova koji plove pod njezinom zastavom, takozvana odgovornost države zastave. Kada brod koji plovi pod njezinom zastavom doživi pomorsku nesreću, država je dužna provesti neovisnu istragu o uzroku te nesreće i dati preporuke za daljnje poboljšanje pomorske sigurnosti. Unatoč postojanju međunarodnog pravnog okvira unutar kojeg se države mogu smatrati odgovornima za stanje svoje flote, to nije uvijek dovelo do željenog rezultata.

Kako bi zajamčila da europske države članice s vlastitom flotom ispunjavaju međunarodne zahtjeve, Europska komisija usvojila je nekoliko uredbi i direktiva, koje ugrađuju međunarodni okvir u europsko pravo. Primjeri su: Direktiva o državi luci (Direktiva 2009/21 / EZ), koja podsjeća države članice na njihove odgovornosti kao države zastave i Direktiva o nesrećama (Direktiva 2009/18 / EZ), koja obvezuje države članice da uspostave neovisnu istražnu tijelo s ciljem istraživanja pomorskih nesreća u skladu s međunarodno primjenjivim standardima. Ecorys je 2016. evaluirao obje smjernice. Svrha ove evaluacije bila je procijeniti jesu li te smjernice još uvijek relevantne nekoliko godina nakon njihove provedbe, kakvi su (ili poboljšani) učinci na pomorsku sigurnost i provode li se ove smjernice efikasno.