Zadovoljavanje potreba izbjeglica u gradovima EU

Migracijski tokovi u EU povećali su se posljednjih godina, a europski gradovi postaju sve važniji u upravljanju priljevom migranata i osiguravanju njihovog uključivanja u društva. Ecorys je istražio različite izazove i potrebe izbjeglica u odnosu na usluge i sadržaje koje nude gradovi EU. Istraživanje ističe izazove u području stambenog zbrinjavanja i zdravstvene skrbi za izbjeglice. Situacija naglašava potrebu za suradnjom i koordinacijom kako bi se zadovoljile potrebe izbjeglica

pozadina

Migracijski tokovi u EU dosegnuli su najvišu razinu od 2016. s gotovo 1 milijunom zahtjeva za azilom u 2022. Taj priljev pretežno uključuje pojedince iz regija pogođenih sukobima, ekonomski nestabilnih regija ili regija pogođenih klimatskim promjenama. Europski gradovi sve su važniji u upravljanju priljevom migranata i osiguravanju njihovog uključivanja u društva; uloga koja se postupno pomaknula s nacionalnih vlada na lokalne uprave. Međutim, gradovi se suočavaju sa značajnim izazovima u organiziranju podrške migrantima i upravljanju procesom integracije, posebno u osiguravanju ravnopravnog pristupa osnovnim uslugama kao što su zdravstvena skrb, stanovanje, zapošljavanje i obrazovanje.

Nedostatak financiranja i mogućnosti financiranja među ključnim su temeljnim čimbenicima zbog kojih pružanje potrebne potpore izbjeglicama predstavlja izazov za gradove. Stoga je Europska investicijska banka 2023. godine povjerila Ecorysu da bolje razumije te nedostatke financiranja i ispita izazove i probleme s kojima se općine suočavaju u upravljanju migracijskim tokovima i organiziranju dugoročne potpore. Kao metode za prikupljanje podataka korišteni su desk istraživanje, pregled literature, intervjui s ključnim dionicima i online anketa. Osim toga, tri europska grada odabrana su kao studije slučaja kako bi se dobilo potpunije razumijevanje problematike.

Ključni nalazi

Nedostatak prikladnog smještaja najhitniji je problem s kojim se gradovi bore. Potrebe za stambenim financiranjem uključuju i privremena stambena rješenja kao i dugoročna stambena ulaganja. Gradovi također izražavaju potrebu za primanjem financijske potpore kada pružaju različite usluge izbjeglicama koje spamuju u različitim sektorima, kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje (npr. potpora za mentalno zdravlje, tečajevi jezika, obrazovanje odraslih, skrb o djeci, drugi programi socijalne integracije). Drugi izazovi za gradove u EU-u uključuju zadovoljavanje raznolikih i evoluirajućih potreba različitih skupina migranata i rješavanje specifičnih zahtjeva ranjivih skupina kao što su maloljetnici bez pratnje i žene izložene riziku od rodno uvjetovanog nasilja.

Međutim, većina ograničenja i izazova s ​​kojima se gradovi suočavaju nisu novi, oni su samo pogoršani zbog nedavnih porasta izbjegličkih tokova kao posljedice krize u Ukrajini. Posljedično, gradovi se suočavaju sa složenim činom balansiranja. Moraju upravljati trenutnim i hitnim potrebama koje proizlaze iz fluktuirajućeg priljeva izbjeglica na bilo/ili tranzitu dok istovremeno planiraju dugoročnu inkluziju i integraciju migranata koji se planiraju nastaniti i ostati. Ovaj izazovan zadatak odvija se u kontekstu ograničenih resursa, autonomije i proračunske kontrole te političkih napetosti.

Ova situacija naglašava potrebu za suradnjom i koordiniranim djelovanjem između različitih sektora kako bi se razvila održiva i dugoročna rješenja koja zadovoljavaju potrebe izbjeglica. Provedba takvih rješenja ključna je za društveno i gospodarsko obogaćivanje gradova EU-a i bitan je korak prema inkluzivnijoj zajednici koja pruža više podrške.